Sofija

‘Mudrost (Sofija) je ženska emanacija Boga putem koje se otkriva duhovno seme, prvo posredstvom reči mudrosti, potom u materiji, u utrobi Prirode. Priroda je, ustvari, pala Sofija, njeno palo obličje.
Iz njene dve dojke teku crveni sumpor, ‘znoj Sunca’, i Merkurovo belo ‘devičansko mleko’, čijim spajanjem nastaje plod Mudre.’

Gheime Figuren, der Rosenkreuzer, Altona, 1785

‘Rastuće drvo čiji su koreni u Merkurovoj devičanskoj Majci, onoj koja nosi ‘neopisive plodove različitih potencijala’.
Štovanje Sofije kao mistične neveste filozofa ili ‘ljubavnice unutarnjeg sveta’ kako je nazvao Georg von Welling, često se poistovećuje i sa božanskim Merkurom (element živa). Merkur se naziva još i ‘našom dragom devicom’ zato što, nalik Mariji, on sadrži ‘rastvore nebeskog’.’

Hieronymus Reussner, Pandora, 1582

/Preuzeto i prevedeno iz knjige Alchemy and Myticism (The Hermetic Museum), Taschen

DSC_8823